Mentalne bolesti.
Nevidljive su, tihe i često žive u glavama ljudi pored nas – ponekad i u nama samima.
1. Shizofrenija-Ljudi sa shizofrenijom mogu čuti glasove koji im naređuju šta da rade. Najstrašnije je to što ti glasovi deluju potpuno stvarno — kao da ti sopstveni um postaje neprijatelj.
2. Disocijativni poremećaj identiteta -Jedna osoba, više ličnosti. Neke od njih znaju stvari koje ti ne znaš, rade stvari kojih se ne sećaš — a ponekad su opasnije od originalne ličnosti.
3. Teška depresija -Nije samo tuga. To je osećaj praznine toliko dubok da ti um šapuće kako bi svet bio bolje mesto bez tebe.
4. Opsesivno-kompulzivni poremećaj -Um te muči mislima koje ne želiš, ali ako ih ne poslušaš — strah raste do nepodnošljivog. Kao da si zarobljen u sopstvenom ritualu bez izlaza.
5. Paranoidni poremećaj ličnosti -Svaki pogled je pretnja, svaka reč skrivena poruka. Najjezivije? Osoba je uverena da je ona jedina koja vidi „istinu“.
Bipolarni poremećaj – Jedan dan si nepobediv, pun energije, ideja i samopouzdanja. Sledeći dan ne možeš da ustaneš iz kreveta. Najopasnije je to što tokom „manične faze“ osoba često ne vidi problem — dok ne bude prekasno.
Anksiozni poremećaji – Srce lupa bez razloga, dah postaje kratak, a um ubeđen da se sprema katastrofa. Spolja deluje kao „preterana briga“, iznutra je stalno stanje opasnosti iz kog nema pauze.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) – Prošlost ne ostaje u prošlosti. Zvuk, miris ili slika mogu vratiti osobu u najgori trenutak njenog života, kao da se sve ponovo dešava — ovde i sada.
Poremećaji ishrane – Glad nije u stomaku, već u glavi. Ogledalo laže, brojke kontrolišu život, a osećaj kontrole postaje važniji od zdravlja, pa čak i od preživljavanja.
Granični poremećaj ličnosti – Emocije su ekstremne, odnosi intenzivni, a strah od napuštanja ogroman. Ljubav i mržnja se smenjuju u sekundi, ostavljajući i osobu i ljude oko nje iscrpljenima.
Psihopatija / antisocijalni poremećaj ličnosti – Bez griže savesti, bez empatije. Osoba zna šta je „dobro“, ali to ne oseća. Najjezivije je što često deluju šarmantno, normalno — dok ne pokažu pravo lice.
Najstrašnija stvar kod mentalnih bolesti nije njihova dijagnoza.
Najstrašnija je tišina.
Ćutanje iz straha, srama i nerazumevanja.Mentalna bolest ne znači slabost.Ne znači ludilo.I ne znači da je osoba „pokvarena“.Možda samo vodi bitku koju niko drugi ne vidi.Zato sledeći put kad neko kaže: „Dobro sam“ — seti se da to ne mora uvek biti istina.