« Kada um postane bojno polje: borba koju ne vidimo | Main
Ljudski um je sposoban za neverovatne stvari — kreativnost, empatiju, ljubav.
Ali kada dođe do poremećaja, isti taj um može razviti obrasce ponašanja i misli koje deluju nerazumljivo, zastrašujuće ili „čudno“ drugima.
Osoba veruje da je mrtva, da ne postoji ili da su joj organi prestali da rade.
Ne oseća glad, strah ni potrebu za životom.
Primer situacije:
Pacijent odbija hranu jer „mrtvi ne jedu“, iako je fizički zdrav.
Osoba veruje da su ljudi iz njenog okruženja zamenjeni identičnim „dvojnicima“.
Opasnost:
Gubitak poverenja, strah, agresija iz samoodbrane.
Uverenje da je osoba stalno praćena, kontrolisana ili ugrožena.
Zanimljivost:
Za pacijenta su te misli apsolutna istina, ne strah ili sumnja.
Važno: fetiši sami po sebi nisu bolest, osim kada izazivaju patnju, gubitak kontrole ili ugrožavaju druge.
Osoba oseća psihičko zadovoljstvo samo kada ima potpunu kontrolu nad situacijom ili ljudima.
Problem:
Bez kontrole dolazi do panike, besa ili depresije.
Ne radi se o uživanju u bolu, već o mehanizmu suočavanja sa emocijama.
Psihijatrijsko objašnjenje:
Fizički bol ponekad „utišava“ emocionalni haos.
Povezan sa anksioznošću i strahom od bliskosti, a ne sa seksualnošću.
Psihijatar:
„Zašto mislite da vas svi posmatraju?“
Pacijent:
„Ne mislim. Znam. Pogledi im kasne sekundu. To nije normalno.“
Psihijatar:
„Kako se osećate zbog toga?“
Pacijent:
„Kao da sam stalno u opasnosti. Vi ste jedini koji još nije zamenjen.“
Nazivati ovakve ljude:
– „čudnim“
– „bolesnim u lošem smislu“
– „opasnim“
Većina njih su pre svega ljudi kojima je potrebna pomoć, ne osuda.

| « | Februar 2026 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |